U izvođenju Tai Chi forme potrebno je poštovati određena načela. Ta načela odnosno „rubni uvjeti“ ključan su sastojak uspješnog izvođenja vježbe. Naime, danas postoji 5 klasičnih Tai Chi stilova odnosno pristupa izvođenju forme. Svaki stil ima svoj jedinstveni skup položaja odnosno jedinstveno koreografiranu formu ili forme. U literaturi se mogu pronaći liste i tumačenja niza načela prema kojima bi se trebale izvoditi Tai Chi forme.

Tai Chi načela dio su ukupne teorije Tai Chija. Iako se stilovi Tai Chija u izvedbenom aspektu razlikuju, među stilovima uglavnom postoji suglasje oko tumačenja većine načela Tai Chi-ja.

Neka od načela su:

OPUŠTENOST
Ovdje se misli da potpuni tjelesnu i mentalnu opuštenost. Posebno je važna opuštenost zglobova te optimalno korištenje mišićne snage. Tai Chi ne zahtijeva ulaganje napora.

PUNA SVIJEST I KONTROLA OPAŽANJA
U klasičnim Tai Chi tekstovima to se naziva „svjesno kretanje“ kao što je „mobilizacija“ i „pokret“.  Mobilizacija se odnosi na trenutak prije samog pokreta. Nadalje pokret se izvodi po načelu „kada se jedna točka na tijelu kreće, sve se točke kreću istovremeno“. Drugim riječima, tijelo se kreće kao jedna nedjeljiva cjelina.

S druge strane svjesnost se može dekomponirati na „opažanje“ i „prosudbu“. Opažanje uključuje rad čovjekovog senzornog mehanizma. Prosudba uključuje interpretiranje informacija dobivenih opažanjem čiji je ishod odluka o djelovanju. Dakle, vježbanjem Tai-Chi-ja mobiliziramo senzorni mehanizam kako bismo uočavali promjene u kretanju. Ovaj proces je posebno važan u primjeni Tai-Chi- ja ne samo kao terapeutske već i kao borilačke vještine.

IZMJENA “PASIVNOG” i “AKTIVNOG” NAČELA
Pod pojmom “Tai Chi” podrazumijeva se stalna izmjena „pasivnog“ i „i aktivnog“ načela. U praksi to znači da uvijek određeni dio tijela ima pasivnu odnosno aktivnu ulogu o ostvarivanju određenog gibanja i te se uloge stalno izmjenjuju. Primjerice stopalo koje nosi većinu težine tijela je aktivno. Pasivno je stopalo na kojem nema opterećenja. Aktivna je ona ruka koja vodi pokret, dok je pasivna ona koja ju slijedi i slično. Ovo izmjenu „aktivnog“ i „pasivnog“ načela moguće je razlučiti samo tijekom gibanja. U mirovanju su nerazlučivi.

TIJELO SE GIBA KAO NEDJELJIVA CJELINA
Drugim riječima, u kretanju, nema točke na tijelu koja se ne kreće. U mirovanju svi dijelovi tijela miruju.

SPECIFIČNA POSTURALNA KONTROLA 
Kontrola posture zahtijeva koordinaciju tri senzorna mehanizma čovjeka, proprioceptivnog, vestibularnog i vizualnog. U kontroli posture nužno je također koordinirati odnosno poravnavati niz referentnih točaka tijela i to težište glave, vratnu krivinu, grudnu krivinu, slabinsku krivinu, karlicu, zglob kuka, zglob koljena, skočni zglob, i stopala.

KOORDINACIJA IZMEĐU SEGMENATA TIJELA
U kretanju kinetička energija se prenosi među dijelovima tijela, u mirovanju se očituje potencijalna energija. Svaki pokret je promišljen i ima svoju biomehaničku zakonitost. Prijenos energije između segmenta tijela započinje iz stopala, preko nogu i torza da bi se u konačnici energija manifestirala u rukama i prstima.

GIBANJE U KONTINUITETU
U Tai Chi-ju, svaki pokret pretače se u sljedeći. Cijelo tijelo je uvijek u pokretu, s kretnjama koje se izvode nježno i jednolike brzine. Položaji ruku kontinuirano i naizmjenično opisuju konkavne odnosno konveksne putanje.

Izvođenje Tai Chi forme od vježbača zahtijeva razumijevanje i oživotvorenje navedenih načela. Tako ostvareno gibanje od vježbača zahtijeva stalnu procjenu implementacije načela uz istovremenu obradu kinestetičkih informacija što dovodi do poboljšanja kognitivnih funkcija i ukupnog funkcioniranja mozga. Ovako definiran, Tai Chi je sustav vježbanja kojim mobiliziramo senzorni sustav čovjeka kako bismo pokrenuli mehanizme liječenja i održavanja zdravlja i vitalnosti.

Pored pokreta, dva druga važna elementa u Tai Chi-ju su disanje i meditacija. U Tai Chi praksi, smatra se važnim usredotočiti se, staviti na stranu remeteće misli, disati duboko, opušteno i fokusirano. Smatra se da ovakvo disanje i meditacija imaju mnoge prednosti, kao što su:

  • Masiranje unutarnjih organa.

  • Pomaganje razmjeni plinova u plućima.

  • Pomaganje probavnom sustavu rade bolje.

  • Povećanje smirenosti i svjesnosti.

  • Poboljšanje ravnoteže.